?Prepustite to nama. Mi imamo rje?enje. Kada na?e trupe do?u na Drinu dat ?emo Turcima 24 do 48 sati da se vrate u pradjedovsku vjeru. One koji se ne budu pokrstili, zaklat ?emo na isti na?in kao ?to smo to ve? uradili u Srbiji.?

?Prepustite to nama. Mi imamo rje?enje. Kada na?e trupe do?u na Drinu dat ?emo Turcima 24 do 48 sati da se vrate u pradjedovsku vjeru. One koji se ne budu pokrstili, zaklat ?emo na isti na?in kao ?to smo to ve? uradili u Srbiji.?

Pomra?enje bo?nja?kog uma je permanentna srpska politika koja je vo?ena prema muslimanima s ciljem da se muslimani dr?e u polo?aju koji ne?e ugroziti ostvarivanje srpskog plana asimilacije muslimana. To potvr?uje ?injenica decenijskog osporavanja muslimanskog identiteta.

Takav koncept je jasniji vratimo li se u pro?li vijek. Kada je nakon Prvog svjetskog rata stvorena Jugoslavija razli?iti narodi su u?li u novu dr?avu.

Za Srbe Jugoslavija je izgledala kao pro?irenje Srbije koju su stotinama godina stalno pro?irivali ratovima i po cijenu velikih ljudskih ?rtava. Nova dr?ava je nazvana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Muslimani nisu ura?unati, ve? su se progoni muslimana, koje su Srbi zapo?eli za vrijeme Balkanskih ratova, nastavili u novoformiranoj Jugoslaviji. Muslimani su poku?ali osnivati kulturne institucije i politi?ka udru?enja, ali njihovi napori su bili manje-vi?e uzaludni. Srbi su smatrali muslimane glavnom preprekom za njihov cilj priklju?enja Bosne Srbiji. Za vrijeme jednog sastanka izme?u Srba i antiaustrugarskih Hrvata u Nici 1916. godine, sprski ministar Proti? je, na pitanje ?ta ?e se desiti sa muslimanima, odgovorio: ?Prepustite to nama. Mi imamo rje?enje. Kada na?e trupe do?u na Drinu dat ?emo Turcima 24 do 48 sati da se vrate u pradjedovsku vjeru. One koji se ne budu pokrstili, zaklat ?emo na isti na?in kao ?to smo to ve? uradili u Srbiji.?

Kada je kralj Aleksandar uveo diktaturu 1928. godine raspada se jugoslovensko-muslimanski pokret koji je radio na regionalnom i kulturnom jedinstvu muslimana. Srpska politika je nastojala natjerati muslimane da napuste dr?avu i da idu u Tursku.

Godine 1931. izgubili su svoju vjersku autonomiju, a sa po?etkom Drugog svjetskog rata i Srbi i Hrvati su odbili priznati muslimanski identitet. Usta?ki vo?a Ante Paveli? je nazvao muslimane ?cvije?em hrvatskog naroda? sa skrivenom namjerom da ?e pre?i na katoli?anstvo i asimilirati se me?u Hrvate. Vo? srpskih ?etnika Dra?a Mihajlovi? se zalagao za etni?ki ?istu Srbiju, gdje se muslimanska pripadnost treba neutraliozovati. Ra?una se da je za vrijeme rata oko 50.000 muslimana ubijeno od ?etni?ke ruke.

Muslimanima nije priznat nacionalni identitet. Prilikom popisa stanovni?tva 1948. godine dobili su mogu?nost izbora me?u kategorijama: muslimanski Srbin, muslimanski Hrvat ili nacionalno nedeklarisani musliman. Oko 90% je izabralo posljednju soluciju i time dokazali svijest o svojoj pripadnosti. Iako su muslimani u?estvovali u ratu na strani partizana, bili su optu?eni za saradnju sa Nijemcima. Godine 1948. zapo?ela je antimuslimanska kampanja koja je rezultirala mnogim masakrima i protjerivanjem, uglavnom u Sarajevu i Novom Pazaru.

Za vrijeme Titove Jugoslavije muslimani su iskori?teni kao spoljno-politi?ko oru?e da bi se dokazalo muslimanskom svijetu postojanje vjerskih sloboda u Jugoslaviji. U popisu stanovni?tva 1961. godine uveden je naziv ?etni?ki musliman?. To je pokazalo da se muslimani tretiraju kao etni?ka skupina, a ne kao jedna od nacija. Desetak godina kasnije, Tito je muslimanima dodijelio status nacije. Tada je uvedena kategorija Musliman. Utvr?eno je da muslimani sa velikim M ozna?avaju nacionalnu pripadnost, dok sa malim slovom m ozna?avaju vjersku pripadnost. Tada izrasta muslimanski orijentisana inteligencija sa vjerskim profilom koja se borila za o?uvanje muslimanskog identiteta.

Kada na politi?ku scenu stupa Milo?evi?, on je poku?ao sprovesti velikosrpski projekat davna?njeg porijekla. Njegov plan je bio identi?an planu ministra vanjskih poslova Srbije Gara?anina, izlo?enog 1844. godine, koji je govorio u ujedinjenju ju?noslavenskih podru?ja u Osmanskoj imperiji pod srpsku vlast.
Godine 1986. Srpska akademija nauka i umjetnosti predstavila je novu varijantu tog programa u kojoj su Srbi ozna?eni kao stvarni predstavnici ju?noslovenske ideje za koju su platili visoku nacionalnu cijenu u Titovoj Jugoslaviji. Milo?evi? je svojom politikom ?elio okon?ati vi?evjekovnu diskriminaciju i prijetnju uperenu protiv srpskog naroda, ponovno uspostaviti potpuni suverenitet nad srpskim podru?jima i uspostavljanje potpunog nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog naroda, bez obzira u kojoj republici ili provinciji oni ?ivjeli.

U eseju objavljenom prije rata u biv?oj Jugoslaviji, Hans Magnus Enzenberger je napisao: ?Kada jedan kolektiv ne vidi vi?e nikakve mogu?nosti da kompenzira vlastita poni?avanja sa vlastitim nastojanjima, onda on sakuplja svu svoju psihi?ku energiju da izgradi zalihe mr?nje i zavisti, netrpeljivosti i osvetoljubivosti. On se osje?a kao igra?ka i ?rtva okolnosti i nije?e bilo kakvu odgovornost za situaciju u kojoj se nalazi? On ne argumentuje argumentima, ve? emocijama koje prkose svakoj logici? Njegov projekat nije vo?en idejom ve? opsjednuto??u.?

Ezenberger je pokazao pozadinu politike koju ?e gospoda Milo?evi?, Karad?i?, Mladi? i drugi uskoro povesti. Religiozni mitovi i duboke rane ostavljene me?u masom stvorile su pogodno tlo za velikosrpsku propagandu. Kosovski mit je sada dobio posebnu ulogu kao politi?ki instrument. Sa porazom na Kosovu polju 28. juna 1389. godine pojavila se trauma genocida koja karakterizuje srpski politi?ki mentalitet. Prva srpska dr?ava pala je u bici protiv turske armije. Godina 1389. ? Vidovdan ? nije samo dan propasti, ve? i dan ponovnog uspostavljanja srpske dr?ave. Pojam hajduka na Balkanu je ozna?avao sve one koji su se borili protiv osmanske dr?ave i tako kod Srba dobili ?astan naziv. Pri?e o hajdu?kim napadima na Turke sadr?e elemente ponovljene u ratu ?90-ih godina, silovanje ?ena, skrnavljenje neprijateljskih le?eva.

Kraljevi? Marko je jo? jedan primjer slavljenja nasilja. Marko je bio istorijska li?nost. Poginuo je u borbi kao turski vazal u pohodu sultana Bajazita protiv moldavskog vladara Mir?e 1394. godine. U srpskoj istorijskoj mitologiji opisuje se kao junak sa nepobjedivom fizi?kom snagom. U izbor srpske juna?ke epike, sastavljene po?etkom 19. stolje?a, ulazi ?itav ciklus od 25 balada o Marku. Kada se Gete sreo sa ovim pjesmama, nazvao je Marka monstruoznim junakom i ka?e da se srpske narodne pjesme ne bi smjele ?itati u prisustvu ?ena. Markovi juna?ki podvizi su kao i hajdu?ka krvoproli?a.

Postoji mit o sultanovom ubici Milo?u Obili?u. Smatra se da je bio zet cara Lazara i nakon ?to ga je njegov punac optu?io za izdaju, priveden je kod sultana i ubio ga na prevaru. Milo? Obili? je bio uzor Gavrilu Principu kada je na Vidovdan 1914. godine ubio austrougarskog prijestolonasljednika i na taj na?in pretvorio mit u realnost i ?rvovao se za srpsku naciju. Ivo Andri? pri?a kako su u njegovoj mladosti sva djeca, kada su se igrala rata, htjela da budu Obili?, a? niko nije htio igrati ulogu Tur?ina. To govori da se na temelju mitova ?rtve i predstave o Srbima, kao od Boga izabranom, ali stalno ugro?enom narodu, poku?ala graditi Velika Srbija.