Ni onda kada su se na?li u nezavidnom polo?aju, u situaciji kada je Sand?ak okupiran od strane Srbije i Crne Gore, Bo?njaci, njihovi politi?ki i vjerski lideri nisu odustali i imali su hrabrosti da podignu svoj glas u cilju o?uvanja voljene grude.

Ni onda kada su se na?li u nezavidnom polo?aju, u situaciji kada je Sand?ak okupiran od strane Srbije i Crne Gore, Bo?njaci, njihovi politi?ki i vjerski lideri nisu odustali i imali su hrabrosti da podignu svoj glas u cilju o?uvanja voljene grude.

Nekoliko godina nakon okupacije i okon?anja balkanskih ratova, u Sjenici je odr?ana velika konferencija na kojoj su u?e??e uzeli politi?ki i vjerski lideri Sand?aka. Ruku pod ruku, ?alju?i na taj na?in poruku da se sand?a?ka elita ne miri sa raspar?avanjem teritorije, ukazuju?i da je te?nja onih koji zagovaraju podjelu Sand?aka novi genocid nad bo?nja?kim stanovni?tvom. Na?alost, genocid u ?ahovi?ima je potvrda opravdanosti njihovog straha.

Poznati sand?a?ki istori?ar dr. Mustafa Memi? na najbolji na?in ilustruje tok Sjeni?ke konferencije iz 1917. godine:
?Bez obzira na vrijeme i bez obzira ko je kada vladao Sand?akom, Bo?njaci muslimani Sand?aka uvijek su rje?enje svojih nacionalnih, vjerskih i svih drugih prava, a isto tako i sigurnost svog fizi?kog opstanka, tra?ili i nalazili u tome da budu zajedno sa mati?nim narodom od kojeg su, protivno svojoj volji, otrgnuti jo? 1877., a kona?no okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine. Te?e?i tom osnovnom cilju oni se nisu libili da taj svoj cilj ostvare i putem onih koji su i njihov mati?ni narod okupirali.?( Memi? M.: Bo?njaci ? Muslimani Sand?aka i Crne Gore, Sarajevo, 1996.., str. 246)

Onog momenta kada su osjetili potrebu da svoje raspolo?enje, kada je u pitanju njihov status, iska?u, Bo?njaci Sand?aka su to uradili na Konferenciji koja je odr?ana u Sjenici, izme?u 8. i 25. avgusta 1917. godine.

Konferencija je bila posve?ena statusu Sand?aka i njegovom dr?avotvornom ure?enju.
Njoj su prisustvovali predstavnici 10, odnosno 12 srezova i gradova, i to iz:
- Pljevalja, Mehmed-pa?a Bajrovi?, u svojstvu gradona?elnika i trojica delegata;
- Bijelog Polja, Hilmi-beg Kajabegovi?, na?elnik grada;
- Berana, Duljko Rahmusovi?, na?elnik grada;
- Ro?aja, Sulejman-ef. ?atovi?, muderris;
- Lozne, Ahmet ?ahman, ljekar;
- Novog Pazara, Riza-beg Muratbegovi?, gradona?elnik;
- Sjenice, Ru?di-ef. Spahi?, gradona?elnik;
- Prijepolja, Murat-beg Ha?imbegovi?, gradona?elnik i Husni-ef. Jusufbegovi?;
- Priboja, Hasanagi? (ime nije navedeno), gradona?elnik;
- Nove Varo?i, Sulejman-ef. ?e?eragi?, gradona?elnik.

Postoji podatak da su Konferenciji u Sjenici prisustvovali i predstavnici Donjeg Kola?ina i Tutina.( Stani? D.: Nedovr?eni proces kao istorijski dokument o planovima biv?e Austrije u pogledu Sand?aka, ?Pravda?, Beograd, 1940.)
Na? Konferenciji, koja je trajala dva dana, donijeta je Rezolucija kojom se Sand?ak, kako onaj koji je u?ao u sastav Crne Gore, tako i onaj u sastavu Srbije, pripoji Bosni i Hercegovini, ?po?to istorijom i jezikom pripada istoj, a ne Crnoj Gori?, te u krajnjem slu?aju, ako to ne bi uslijedilo, onda je umoljeno za autonomiju Sand?aka. Konstantovano je da je to bila jedinstvena ?elja svih prisutnih na Konferenciji.
To je vidljivo iz zapisnika sa sjednice odbora grada Pljevalja od 25. avgusta 1917. godine, na kojoj je pa?a Bajrovi? podnio povratni izvje?taj sa Konferencije u Sjenici, obavje?tavaju?i da je donijeta jednoglasna odluka da se austrougarske vlasti zamole da bi Sand?ak pripao uz Bosnu, po?to i istorijom i jezikom pripada istoj, a ne Crnoj Gori, te u krajnjem slu?aju ako to ne bi uslijedilo, onda je zamoljeno za autonomiju Sand?aka.( Sand?a?ke Novine, br. 26, od 20.11.1996., str.9.)

Umjesto da uva?e zahtjeve legalno izabranih predstavnika bo?nja?kog naroda, ili u najmanju ruku zapo?nu ozbiljne razgovore za rje?avanje nagomilanih problema u Sand?aku, odgovor vlasti u Kraljevini Jugoslaviji bio je veoma brutalan i mnogi u?esnici Konferencije su glavom platili svoje u?e??e na istoj.

Nakon formiranja prve Jugoslavije, ta?nije Kraljevine SHS 1918. godine, srpski re?im je ovu Konferenciju proglasio ?austrofilskom?, a njene u?esnike optu?io za veleizdaju.

Ova ?injenica je veoma bitna kao prilog boljem razumijevanju odnosa svih vlasti koje su se u kasnijem periodu mijenjale u Sand?aku, prema svima onima koji su poku?avali rije?iti ili se makar zalagati za bo?nja?ko-muslimanski status i ljudska prava u Sand?aku uop?te. Kao ?to ?emo kasnije imati prilike vidjeti, svi oni koji su bili u situaciji da budu pozvani ili natovareni emanetom borbe za prava muslimana ovih prostora, bili su proganjani, pa i ubijani.

Ve?ina u?esnika Sjeni?ke konferencije je uhap?ena, ali je na intervenciju bo?nja?kih parlamentaraca, kao i muftije Ibrahim-ef. Maglajli?a kod kralja sudski postupak protiv u?esnika ove Konferencije obustavljen.(Memi? M.: Bo?njaci ? Muslimani Sand?aka i Crne Gore, Sarajevo, 1996., str. 246)

Najtragi?niju sudbinu do?ivio je bjelopoljski gradona?elnik Hilmi-beg Kajabegovi?, koji je 1918. godine, zajedno sa austrijskom vojskom, prebjegao u Bosnu. Nakon pet godina provedenih u Sarajevu, Hilmi-beg uspijeva da od srpskog generala Stepe Stepanovi?a, ?ije je sjedi?te bilo u Sarajevu, dobije dozvolu za povratak u svoje rodno mjesto. Me?utim, taj papir mu nije mnogo pomogao, jer su ga Crnogorci, sa jo? ?estoricom njegovih pratilaca, u novembru 1924. godine, ubili i isjekli.( Memi? M.: Bo?njaci ? Muslimani Sand?aka i Crne Gore, Sarajevo, 1996., str. 246)
Pored Sjeni?ke deklaracije, muslimani ovih prostora, pa i ?ire, ulagali su napora da u datim okolnostima izvuku ?to povoljniji status za svoje sunarodnike.

Iz navedene Deklaracije, a pogotovo iz nekih drugih releventnih podataka, o kojima ?e kasnije biti vi?e rije?i, mo?e se zaklju?iti da je tada?njim, kao i, uostalom, i dana?njim ?gazdama? Sand?aka, pored nacionalne samobitnosti, smetala i odanost muslimana svojoj vjeri islamu, kao i ?injenica da pored nacionalnih institucija, kojih nije bilo ba? puno, glavnu brigu o o?uvanju fizi?kog i duhovnog integriteta i muslimanskog identiteta vodi Islamska zajednica.